- program - sažeci - english -


Dr. Aleksandra Alund, Sveučilište u Linköpingu, Švedska
Etničko poduzetništvo, migracije i globalizacija

Ovaj članak predstavlja osvrt na migracije i samo-zapošljavanje u doba globalizacije. Etničko poduzetništvo je u porastu u Švedskoj kao i u drugim dijelovima Europe. Motiv koji stoji iza ovakve vrste samozapošljavanja potiče od nezaposlenosti i diskriminacije na švedskom tržištu rada. Ostali aspekti poduzetništva navedeni u raspravi odnose se na turističku industriju u Španjolskoj i ''uvoz'' Tajlanđana kao ''turista'' u Švedsku, gdje su izloženi eksploataciji unutar neformalnog gospodarstva. Različiti izrazi etničkog poduzetništva raspravljeni su u kontekstu ''globalnog grada'' i različitih vrsta njegovih građana.



Dr. Predrag Bejaković, Institut za javne financije, Zagreb
Globalizacija, novo siromaštvo i nejednakost u suvremenom svijetu i u Republici Hrvatskoj

Usprkos znanstvenim i tehnološkim poboljšanjima, jačanju demokratskih snaga i pokreta, urušavanja većine totalitarnih režima u svijetu, jačanju međuplanetarne gospodarske i političke međuzavisnosti nije se u značajnijoj mjeri uspjelo smanjiti problem siromaštva u svijetu. Globalizacija, siromaštvo i nejednakost izazvali su veliku pozornost političara, znanstvenika, sindikalnih vođa i novinara širom svijeta. Zastupnici globalizacije tvrde da taj proces omogućava slobodu i opće blagostanje. Ipak, nema sumnje da je jaz između siromašnih i bogatih vrlo velik i da je nakon industrijske revolucije na svjetskoj razini porasla nejednakost. Slijedom toga, protivnici globalizacije izjednačavaju je s uništavanjem društva i čovjekove okoline i obično navode tri daljnje činjenice: da nejednakost nastavlja rasti u uvjetima globalizacije, globalizacija je uzrokovala porast nejednakost, a jedini način za zaustavljanje takvih neželjenih i opasnih trendova je ili posve zaustaviti globalizaciju ili joj barem nametnuti troškove radnih i socijalnih standarda.
Čini nam se da je rasprava o tome uvelike zamagljena nepostojanjem ili nedostatkom terminološke i konceptualne jasnoće, te često nedovoljno podrobnim tumačenjem veze između globalizacije, siromaštva i nejednakosti. Željeli bismo stoga malo osvijetliti ovu vrlo kontroverznu temu. Rad se sastoji od četiri dijela. Započinje s teorijskim okvirom gdje će se izložiti teorije o optimalnoj raspodjeli dohotka te mjere siromaštva i nejednakosti, drugi dio posvećen je bivšim socijalističkim državama i njihovom odnosu prema siromaštvu, treći dio objašnjava neposredne utjecaje globalizacije na siromaštvo i nejednakost, dok se posljednji dio rada bavi akcijama i strategijama borbe protiv siromaštva.



Dr. Alex J. Bellamy, King´s College, London
Europska sigurnosna zajednica i civilno-vojni odnosi u Hrvatskoj

Ovaj članak počinje objašnjenjem naziva ''sigurnosna zajednica'' i sažeto izlaže o načinu na koji su NATO i EU, umjesto da budu obrambeni savez i trgovački blok, postali sigurnosna zajednica u sofisticiranom obliku. Postojanje takve zajednice slama granice između onoga 'unutra' i onoga 'izvana', između unutrašnje politike i vanjske politike. To nas vodi k 'drugoj generaciji' teorija o međunarodnim dimenzijama Reforme sigurnosnog sektora u Hrvatskoj. Takozvane teorije 'prve generacije' odnosile su se na odnose unutar kojih Zapad razrađuje sadržaj i prirodu reformi i 'isporučuje' ju primaocima u Središnjoj i Istočnoj Europi. Međutim, takav pristup je bio problematičan jer nije uzimao u obzir lokalne probleme, a programi reforme su bili uspješni samo kad je proces prihvaćen i kad su ciljevi Zapada i ciljane vlade bili sinonimni. Dobar primjer pruža rad MPRI-a i ostalih pod prijašnjim režimom. Nova vlada sve više shvaća sebe kao dio sigurnosne zajednice Europe i to temeljito mijenja obrambene prioritete i odnos sa zemljama davaocima. Ovaj rad zastupa stanovište da to za vladu predstavlja veliku dilemu koja bi trebali potaknuti Zapad da ponovo razmotri vrste pomoći koje pruža, te hrvatsku vlast da koristi civilna rješenja vojnih problema, usmjerena k novom stilu građansko-vojnih odnosa.



Dr. Anton K. Berishaj, Filozofski fakultet u Prištini, Kosovo
Kosovarska poratna medijska slika - između klaustrofobije i globalizacije

Tema referata biti će fokusirana na proces obnavljanja, reorganiziranja i razvoja informativnog networka uz podršku međunarodnog faktora. Razmatra se podrška međunarodnih institucija u opremanju i dizajniranju informativnog prostora na Kosovu; Programske sheme pojedinih medija - (npr. "Kouchnerov Dekret" o informiranju i reakcija domaće javnosti), zatim o zastupljenosti međunarodnog faktora u medijima te medijskom tematiziranju interetničke komunikacije.



Dr. Gojko Bežovan, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Studijski centar socijalnog rada
Proces globalizacije i legitimitet razvitka civilnog društva u Hrvatskoj

Ovaj rad je rezultat međunarodnog komparativnog istraživanja, provedenog u prvoj polovini 2001. godine, kojim se zajednički utvrđenom metodologijom htjelo procjeniti zdravlje civilnog društva pružajući indikatore jakosti i slabosti civilnog društva te ponude opcije za različite politike. Nadalje, htjelo se procijeniti utjecaj i potencijalni doprinos civilnog društva općenito i u posebnim područjima razvitka.
Razvitak civilnog društva globalan je proces i povezan je s promjenama na globalnoj razini koje su identificirane krajem 1980-ih. U tekstu se analiziraju poticaji za razvitak civilnog društva koji dolaze izvana, iz globalne razine s onima koji dolaze odozdo.
Civilno društvo u ovom projektu definiramo u širem smislu kao: "područje institucija, organizacija, mreža i pojedinaca smještena između obitelji, države i tržišta, u koje se ljudi udružuju dobrovoljno radi zagovaranja njihovih zajedničkih interesa." varijable važne za istraživanje civilnog društva su: struktura - "koliko je veliko i aktivno civilno društvo te kakvim resursima raspolaže?"; prostor - "kakav je zakonski, politički i sociokulturni prostor u kojem civilno društvo djeluje?"; vrednote - "koje vrednote i norme civilno društvo predstavlja i promiče?"; utjecaj - "koji je doprinos civilnog društva u rješavanju posebnih socijalnih, ekonomskih i političkih problema?"
Na osnovi anketnog istraživanja različitih dionika važnih za razvitak civilnog društva u Hrvatskoj izračunat je indeks civilnog društva. Dobiveni rezultati uspoređuju se s drugim zemljama.




Dr. Ivan Cifrić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalizacija, strategije razvoja i legitimitet aktera

U radu se raspravlja o tri pitanja: O odnosu internacionalnih superstruktura i nacionalne države; o dosezima nacionalnih strategija razvoja i o problemu legitimiteta nacionalne države u globalnim strategijama. Globaliziranje otvara pitanja: Kako kontrolirati internacionalne superstrukture, te koja je uloga države i civilnog društva na globalnoj razini.
Posljedica globalizacije je proces nastanka struktura višega reda koje omogućavaju sustavu opstanak i razvoj. Ove superstrukture se osamostaljuju ali su pod utjecajem aktera razvijenih zemalja. Globaliziraju se i nepoželjne strukture koje se teško kontroliraju. Moćni akter njihove kontrole je nacionalna država.
Postoje tri razine strategija: "opće globalne strategije", (nacionalne) "strategije s globalnim važenjem", "nacionalne strategije". Ključnu ulogu u svjetskom razvoju i utjecaju na nerazvijene zemlje imaju nacionalne strategije s globalnim važenjem. Autor smatra da su nacionalne strategije dvostruko "zavisne strategije".
Tri su važna pitanja suvremenog demokratskog društva i međunarodne politike: demokracija, ljudska prava i zaštita okoliša o kojima moraju međunarodni akteri voditi računa i dobiti legitimitet.



Dr. Snježana Čolić, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", Zagreb
Kultura kapitalizma, globalna kultura i globalizacija

U radu se analiziraju neke temeljne odrednice kapitalističke kulture, globalne kulture i globalizacije. Središnji problem je iskazati prirodu kapitalizma kao ekonomskog i kulturnog sustava. Zadnjih četrdeset godina kulturna praksa potrošnje nalazi se u središtu analize kapitalističke kulture. Potrošnja je postala kulturni telos kapitalizma. Naglasak je na kulturnom značenju (praksi) potrošnje. Te prakse nisu statične i mijenjaju se kroz vrijeme. Tako se sadržaji "naše kulture" stalno pomiču u vremenu. Dok ideja imperijalizma implicira namjerno širenje društvenog sistema iz jednog centra moći širom svijeta, ideja globalizacije sugerira međupovezanost i međuovisnost svih svjetskih područja, a događa se kao rezultat ekonomskih i kulturnih praksi koje od sebe ne teže globalnoj integraciji, ali je ipak stvaraju. Kulturno iskustvo ljudi zatečenih u ovim procesima slično je zbunjenosti, nesigurnosti i percepciji nemoći. Opća kulturna nesigurnost globalizacije opisana je u nekim posebno razmatranim pristupima "postmodernosti". Globalni kulturni prostor je onaj na kojeg se stalno referiramo, ali i onaj preko kojeg je veoma teško odrediti naše osobno iskustvo. Jer, današnja globalna kultura nije vezana ni za jedno mjesto ili razdoblje. Ovaj osjećaj bezvremenosti snažno je naglašen nadmoćno tehničkom prirodom njenog diskursa. Eklektička, univerzalna, bezvremena i tehnička, globalna kultura je "konstruirana" kultura.
S druge strane, postoji novo traženje identiteta i različitosti koji vode javljanju novih nacionalnih i etničkih zahtjeva. Njima se prije svega zahtijeva radikalna strukturalna reorganizacija načina na koji se ljudski kulturni ciljevi definiraju i propisuju. Naposljetku, oblik ljudskog svijeta treba shvatiti kao funkciju kulturne volje. Naglašava se činjenica praktičnog i teorijskog odbijanja onih globalističkih i univerzalističkih koncepcija razvoja povijesti, koje su partikularne interese i vizije dizale na razinu općevažećih principa.



Dr. Keith Doubt, Sveučilište Wittenberg, Ohio, SAD
Potraga za pitanjem legitimnosti u Hardtovom i Negrijevom "Carstvu"

Ovo predavanje istražuje različite rasprave o biti globalizacije usmjereno k obličavanju jedinstvenog pitanja o istome. Čime se objašnjava voljnost ili nevoljkost svijeta da pristane na moć globalizacije? Što opravdava suverenost globalizacije ako je suverenost ono što globalizacija posjeduje? Bilo da se radi o marksističkoj ili veberovskoj misli, postmodenoj ili modernoj, ljevičarskoj ili fundamentalističkoj, nauka se nastoji baviti legitimnošću razvoja globalizacije. Je li novi društveni poredak zapravo stvarni poredak? Koje su normativne orijentacije nužne za podršku i održavanje tog stvarnog poretka? Predavanje istražuje do kojeg stupnja sociologija pomaže usredotočavanju i razvitku zajedničke polemike ovih različitih i suparničkih misli.



Dr. Sharon Fisher, PlanEcon, Washington D.C., SAD
Od ''nacionalističkog'' do ''europeističkog'': evolucija kulturnog identiteta u Hrvatskoj i Slovačkoj na prijelazu u 21. stoljeće

Tijekom 1990-ih, glavna podjela u hrvatskoj i slovačkoj eliti bila je između ''nacionalista'' i ''europejaca''. Iako je pad komunizma često povezivan s ''povratkom Europi'', mnogi su se Hrvati i Slovaci na početku okrenuli nacionalnom pitanju, izabravši Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i Pokret za demokratsku Slovačku (ili HZDS) na vlast 1990., odnosno 1992. godine. To se dogodilo uglavnom stoga što su elite, koje su uglavnom zastupali Franjo Tuđman i Vladimir Mečijar, uspjele uvjeriti građane da će rješenje nacionalnog pitanja također riješiti ostale probleme. Konačno, ''nacionalisti'' su poveli svoje zemlje k nezavisnosti i te započeli svoje poslanje usmjereno k jačanju nacionalnog identiteta i ugrađivanju lojalnosti novoj državi. Međutim, u drugoj polovici 1990-ih, nezavisni mediji, sindikati, nevladine organizacije i opozicija doveli su u pitanje smjer koji slijede stranke na vlasti. Slovaci i Hrvati su postepeno počeli postavljati druge prioritete ispred nacije, dovodeći do ''europejske'' pobjede u parlamentarnim izborima u Slovačkoj 1998. godine i u Hrvatskoj 2000. godine. Okretanjem k alternativama, građani su pokazali da ne žele više ''štititi naciju'' po svaku cijenu, već da umjesto toga radije izabiru političare koji bi bili uspješniji u ''povratku Europi''. Koristeći Hrvatsku i Slovačku kao primjer, ovaj rad razmatra evoluciju kulturnog identiteta u Hrvatskoj i Slovačkoj na prijelazu u 21. stoljeće, istražujući pristup koji su promovirali HDZ i HZDS, kao i napore post-tuđmanovskog i post-mečijarovskog vodstva da se odmakne od prošlosti.



Dr. Branko Horvat, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalizacija

Globalizacija ima dva različita i suprotstavljena aspekta: jedan je pozitivan, a drugi negativan. U prvi aspekt pripada opća tendencija prevladavanja zatvorenosti, izoliranosti, ksenofobičnosti, ukratko pretvaranja svijeta u globalno selo. Tu tendenciju odražava preko 200 regulativnih međunarodnih udruženja kao što su UN, UNESCO, UNICEF, ILO, WHO, WTO, IMF, međunarodni tribunal u Haagu, Interpol…
No postoji i negativni aspekt. Zemlje su po svom privrednom, političkom i kulturnom razvoju veoma različite, a isto tako i po ekonomskoj moći. Zbog toga proklamacije o slobodnoj trgovini i slobodnom kretanju kapitala predstavljaju reakcionarnu politički i ekonomski jakih koji žele eksploatirati slabije. To se vidi odmah po proturječnim zahtjevima kad neka bogata zemlja zahtjeva slobodu kretanja kapitala ("svoga"), a u isto vrijeme zabranjuje slobodu kretanja ljudi ("drugih").
Prosvjedi koji neprestano izbijaju na raznim stranama svijeta od Seattlea do Genove pokazuju pravo stanje stvari. Zato taj aspekt globalizacije nije prihvatljiv i treba mu se oduprijeti.
Valja uočiti jednu važnu povijesnu promjenu. Militaristički imperijalizam pretvorio se u ekonomski. Ekonomski imperijalizam zahvatio je ne samo bivše kolonije, nego i bivše nezavisne zemlje, među njima i Hrvatsku. Kod toga je za imperijalističke zemlje taj novi imperijalizam pogodniji jer je jeftiniji i nema više administrativnih troškova, a ni vojska se uglavnom ne mora slati. Osim toga, slabe zemlje - među njima i Hrvatska - same zovu nove imperijaliste da ih što prije ekonomski podjarme. U Hrvatskoj se ubrzanim tempom rasprodaje narodna imovina stranom kapitalu, a četiri petine banaka već je u stranim rukama.
Postoji li obrana od ekonomskog imperijalizma? Postoje različite mogućnosti, no najvažnija je da zemlja poveća svoju ekonomsku i političku snagu ekonomskom integracijom sa susjedima. Kao što znamo, Hrvatske vlade baš to izbjegavaju. I zato se Hrvatska našla u krizi dubljoj i dužoj nego što je bila svjetska ekonomska kriza 1930-ih.



Dr. Vjeran Katunarić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Odumiranje države?

Doba nacija-država nastupilo je u nekoliko država početkom 19. stoljeća i do danas se nastavilo s cikličnim rastom broja država. Ovaj razvoj nije donio toliko bitnu promjenu na razini gospodarskih dostignuća i međunarodnog utjecaja većine država, koliko je poslužio njihovoj potrebi za zajedničkim identitetom i stvaranjem granica. Hrvatska je tipičan primjer asimetrije dostignuća. Dostigla je državnu nezavisnost, ali tavori na periferiji gospodarskog razvoja i međunarodne politike.
To je rezultat dubokih povijesnih promjena. Za razliku od starih uspona država u vremenskim valovima koji su se pojavljivali tijekom perioda konsolidiranih nacionalnih gospodarstava i politike socijalne države, novi val ovisi o dobu gospodarske globalizacije koje u sebi sadrži zahtjev za ''nemoćnom državom''. Međutim, pritisak u smislu ''odumiruće države'' zaista nije globalni fenomen. Više podsjeća na asimetriju s početka ovog razdoblja, s nekoliko snažnih država u središtu i zavisnim vladama u većem dijelu ostatka svijeta.
Inače, ''odumiranje države'' je stara tema na rasporedu različitih ideologija, kao što su anarhizam, neo-liberalizam, religijski fundamentalizam, kao i neki oblici nacionalizma. Koji od njih trenutačno prevladava? Koji će od njih prevladati u Hrvatskoj? Ili, hoće li socijalna država biti obnovljena i preoblikovana na novi način? Konačno, koji oblici (de)strukturiranja država (države) će uslijediti nakon 11. rujna?



Dr. Ivan Kuvačić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Su-odnošenje autoritarnosti i demokracije u uvjetima globalizacije

Može li se na autoritarnost gledati samo kao na nužno zlo koje ne mogu izbjeći zaostali i neprosvjećeni narodi? No, s druge strane, zar autoritarna vlast u određenim okolnostima nije odigrala pozitivnu društvenu ulogu?
Ne treba ispuštati iz vida da autoritarnost lako prerasta u despotizam. Despotizam 20. stoljeća ispoljio se u dvije glavne varijante, u nacističkoj i staljinističkoj. Premda je jedna varijanta suprotstavljena drugoj, one su vrlo slične po unutrašnjoj strukturi. U jednoj i u drugoj varijanti pojedinac dopušta da drugi vrši nad njim nasilje, jer on sam sudjeluje u nasilju nad drugim. U čemu je razlika između autoritarne i totalitarne vladavine?
Što leži u samoj osnovi demokratskog društva? Da li demokraciju utemeljiti u narodu, republici, državi, ili je njena osnova djelatnost slobodnih subjekata? Tri nezaobilazne instance su u osnovi: 1. civilno društvo, 2. političko društvo, 3. država, pri čem političko društvo ima ulogu posrednika između civilnog društva i države. Civilno društvo je autonomno tj. odvojeno od države što pruža podjednake šanse svim pojedincima i grupama koji se pridržavaju demokratske procedure.



Dr. Milan Mesić, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalizacija migracija

Autor nastoji braniti tri osnovne teze. Prvo, da su suvremene međunarodne migracije konstitutivni dio globalizacijskih procesa. Drugo, da u globalizaciji migracija dodatne argumente mogu tražiti zastupnici oba glavna suprotstavljena pristupa u raspravama o globalizaciji: globalizacijski skeptici i globalizacijski radikali. Prvi, naime, tvrde da globalizacija međunarodnih migracija počinje još s kolonijalizmom. Drugi, da brze promjene u obrascima, te diverzifikacija izvora i odredišta, karakteriziraju distinktivnu, globalnu fazu migracija. Autor zastupa stajalište da je rasprava između radikala i skeptika neproduktivna; svaka strana naglašava jedan aspekt problema, ali ne može negirati drugi. Sistematizirano je pet podtema koje si tiču globalizacije migracija: a) obujam recentnih međunarodnih migracija; b) diverzifikacija i fluidnost migracijskih tokova; c) međunarodne migracije i kriza (nacionalnog) državljanstva; d) globalizacija znanosti i obrazovanja - brain drain vs. brain gain, e) dijasporičke zajednice i novi grupni identiteti.



Dr. Branka Mraović, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalni projekt: Je li na pomolu nova velika naracija?

U ovome radu moja temeljna pozicija jest da projekt globalizacije nije proizašao iz Moderne, nego je prije riječ o kreiranom projektu kapitalizma koji započinje odmah iza drugog svjetskog rata uz dvije temeljne pretpostavke koje je tek trebalo izgraditi: prvo, razvitak informacijskih tehnologija što predstavlja tehničku podlogu virtualne komunikacije; drugo, pad berlinskoga zida što označava metaforu za pad socijalizma. Moderni projekt imao je svoje ozbiljenje u modernoj organizaciji. Za razliku od njega, postmodernitet je stanje, a ne ozbiljenje projekta zato što nije ponudio specifičan tip organizacije. Postmodernitet je, nema dvojbe, uspio ukazati na mnoge aporije moderne organizacije, ali nije uspio razviti novu paradigmu primjerenu realnostima novoga vremena. Činjenica jest da u društvenim praksama moderniteta ni individuumi niti organizacije nikada nisu bili pod takovim diktatom okoline, kao što je to u slučaju globaliteta. Za globalno doba svojstveno je da organizacije, uključujući i tijek kojim društvo ide, nisu više isključivo rezultat ljudskoga djelovanja. Odatle, naglasak u istraživanjima sve se više pomiče sa organizacija kao takovih prema procesima organiziranja.
Ovo predstavlja ogroman izazov za organizacijsku znanost koja je u globalnome dobu nedvojbeno suočena sa potrebom da potraži smisao društvene transformacije u ozbiljenju jedne nove, globalne naracije. Korist bi mogla biti dvostruka, tako što bi ne samo ljudska organizacija mogla biti zaštićena od opasnosti subordinacije potrebama tehničkoga uma, nego bi ljudi sami, prije svega u smislu kolektivnih aktera mogli naučiti kako upravljati globalim izazovima, tako da postanemo gospodari promjena, a ne njihove žrtve.



Ivo Paić, Narodno Sveučilište, Ivanić Grad
Tko se boji krize hrvatskih identiteta?

Može li hrvatsko društvo u vremenu i prostoru globaliziranoga kapitalizma i vladavine (ne samo njegove) kapitalne logike dospjeti do željena EU-cilja i sačuvati hrvatske identitete? Hrvatstvom legitimirana politika odgovara potvrdno: na putu do cilja (kao da je on nepokretna meta!) sve se mijenja no unatoč tomu ostaje obranjen i sačuvan hrvatski identitet(i). Ovakvom se odgovoru pridružuju, primjerice, romantizmom i historicizmom prožete tzv. hrvatske nacionalne znanosti, dijelovi književne kritike i narodnoznanstva na zasadama "domaće teorije" i "kućnog predmeta"; također mitom, legendarnom predajom i praksom ideologije kolonizirani prostori životnog svijeta, zapriječeni procesi učenja te izobličeni komunikativni potencijali pojedinih kolektivnih i individualnih subjekata.
Suprotno tomu, pretpostavljam, hrvatsko društvo je izazvano da osvijesti, prihvati i promiče krizu kao vrijednost koja mora otvoriti konstrukcije svojih identiteta, te tako iskusiti njihovu otpornost na zadanu "tranzicijskom" putu u vremenu i prostoru mnogih vjerojatno nepovratnih učinaka globaliziranja? U zahvatu ove pretpostavke izložit ću kritička razumijevanja naznačena potvrdna odgovora i neke implikacije posredstvom prikaza glavnih obrisa više povezanih sadržaja: misaoni obzor stvaranja hrvatske države (metodički: 19. stoljeće) - globalizirani kapitalizam - mundana kapitalna logika; hrvatska tradirana identitetska pripovijest i njena nerazumljivost diskursu globaliziranog kapitalizma, njegovim porecima moći i socijaliziranja, kriza i identitet: a) predznanstveno shvaćanje krize kao nečega neželjenoga i ugrožavajućeg; b) znanstvene teoreme krize i identitet; c) konstrukcija hrvatskih identiteta i odnos prema filozofijskom i povijesnoznanstvenom razumijevanju krize (Husserl, Jaspers, Arendt i dr.); d) identiteti u svjetskoj globalizacijskoj mreži i proizvodnja krize (identiteta) kao vrijednosti.
Što znači imati identitet i kako se napokon može razložito odgovoriti na pitanje: "Tko se boji krize hrvatskih identiteta?"



Krešimir Peračković, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", Zagreb
Sigurnost zaposlenja u globalnom okružju

Proces tranzicije definiran kao prelazak sa planske na tržišnu privredu u globalnom okružju, između ostalog podrazumijeva i prelazak iz sistema koji zaposlenima jamči puno veću sigurnost zaposlenja u sistem gdje je prijetnja gubitkom posla sastavni dio privrednog ciklusa. Kroz istraživanja o radnoj motivaciji vidljivo je da je motiv sigurnosti zaposlenja tijekom devedesetih godina u Hrvatskoj postao sve važniji u hijerarhiji radnih motiva. Također, rezultati istraživanja o stavovima javnog mnijenja o posljedicama privatizacije, otkrivaju da je upravo sigurnost zaposlenja, po očekivanjima građana Hrvatske, trebala biti najvažniji cilj u privatizaciji društvenog vlasništva a što nije nimalo ostvareno.
U ovom radu je ponuđen jedan model sa četiri faktora koji utječu na povećanje nesigurnosti zaposlenja u Hrvatskoj. To su globalizacija, rat i posljedice rata protiv Hrvatske, posljedice tranzicije te uvođenje informatičke tehnologije u radne procese. Kako tranzicija ujedno znači i priključivanje na mehanizme globalnog tržišta, problem se samo multiplicira zbog ionako slabe konkurentnosti hrvatske privrede. Stoga je upravo pitanje sigurnosti zaposlenja bilo jedno od ključnih elemenata u političkom programu i predizbornim obećanjima na posljednjim izborima, čime je jedna psihosocijalna kategorija dobila i svoju političku relevantnost.



Mr. Marin Perković, Nacionalni park Mljet
Globalizacija i zaštićena područja

Tko koga i zašto štiti te od koga i čega u zaštićenim prostorima i kako je to moguće globalizacijom?
Jesu li to nove Utopije u bijegu "od stvarnog najboljeg, najvećeg nama znanog svijeta", kroz globalizaciju koji su gradili naši filozofski i ostali klasici. Što će se desiti ako globalizacija uspije ili ne uspije s društvom, a posebno sa Planetom i zaštićenim prostorima? Zašto uopće postoje globalne tendencije i zašto se od njih štite zaštićena područja? Koje su pouke Povijesti kao učiteljice života te posebno sociologije? Kakvi su odnosi među socijalnim zajednicama, čovjeka i društva, čovjeka i prirode te društva i prirode i procesa globalizacije kao htijenja i kao posljedice?
Globalizacija treba biti shvaćena kao izraz pogrešnog napretka u svakom smislu kojoj nema povratka ni popravka dok se ne riješe porijeklo i temelji nejednakosti prirode i društva, među ljudima a na temeljima napretka znanosti i umjetnosti koje kvare, a ne oplemenjuju običaje i život u cjelini.



Dr. Šime Pilić, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja, Sveučilište u Splitu
Neki procesi globalizacije i obrazovanje u hrvatskom društvu

Termin globalizacija upotrebljava se u društvenim znanostima i u javnim raspravama u ponešto različitom značenju. Ukoliko put globalizacije znači širenje najuspješnijih materijalnih i duhovnih tvorevina širom globusa, utoliko se moderni svijet već nekoliko stoljeća nalazi na putu globalizacije. Međutim, u današnjem procesu globalizacije po neoliberalističkom obrascu, u međunarodnim odnosima radi se i o nastojanjima mreže nadnacionalnih kompanija, nekih najrazvijenijih država i međunarodnih gospodarskih organizacija, da putem novih pravila zavladaju ukupnim životom, preko svih državnih, socijalnih i kulturnih granica.Tako, primjerice, dvjesta najvećih poduzeća svijeta, još pred pet godina, kontrolira 1/3 svjetskog bruto proizvoda.
Zahtjevom najmoćnijih da se "ukinu nacionalne politike, zaštite javnih službi i kulturnih djelatnosti", počev od komunikacija, preko obrazovanja i izdavačke djelatnosti do umjetnosti i zaštite prirode, želi se, zbog uniformnog profita, potisnuti socijalne i kulturne stečevine i posebnosti naroda.
Nejednakosti između bogatih i siromašnih zemalja povećavaju se, a paralelno s tim odvija se i redukcija socijalnih olakšica, čime se anuliraju povijesna dostignuća borbi nižih stratuma na društvenoj ljestvici. "Novi kapitalizam" ili "tekući globalizirajući svjetski poredak", dakle, ukida i internu solidarnost unutar pojedinih društava. Ove se redukcije, anuliranja i ukidanja (neovisno o razlozima) odvijaju i u tranzicijskim društvima, a dakako, i u hrvatskom društvu.
Suvremena društva, na samom početku 21.st., pa tako i hrvatsko društvo, djeluju u socioekonomskom kontekstu kojega su temeljito preoblikovala tri osnovna faktora: (1) globalizacija ekonomskih odnosa, a djelomično i kulture; (2) utjecaj znanstveno-tehnološke revolucije i (3) ustanovljenje informatičkog društva. Ova tri faktora utječu i na razvitak društva koje uči, a takvo buduće društvo zahtijeva široku osnovu znanja kao i uvažavanje te realnosti u koncipiranju razvoja obrazovnog sustava, uvažavajući pri tome specifičnosti svake zemlje, kako bi se izbjegla daljnja intelektualna ovisnost. U tom kontekstu mogu se sagledavati neki procesi globalizacije i sveučilište u budućnosti.



Dr. Vlado Puljiz, Dr. Siniša Zrinščak, Studijski centar socijalnog rada, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalizacija i aktualne socijalne reforme u Hrvatskoj

Tvrdnja da na aktualne socijalne reforme u Hrvatskoj nesumnjivo utječu svjetski globalizacijski procesi, a posebice globalne i moćne financijske agencije čini se sasvim neprijepornom. Na ovakvoj se tvrdnji potom temelji stav da je riječ o utjecajima koji uopće ne vode računa o domaćim prilikama i potrebama, već isključivo o interesima tzv. dobitnika globalizacijskog procesa. Ipak, detaljnija analiza hrvatskoga društvenog razvoja u posljednjih desetak godina pokazuje da ovako razumljeni koncept globalizacije ne može biti ni jednostavnim niti jednoznačnim čimbenikom objašnjenja razvoja socijalne politike u Hrvatskoj.
U namjeri da pokuša pobliže objasniti ovaj odnos, rad će fokusirati dva ključna pitanja. Prvo, potrebno je objasniti zbog čega kategorija socijalnog dumpinga kao jednog od najpouzdanijih indikatora restrukturacije socijalne države i smanjivanja socijalnih troškova nije najprimjerenija za analizu socijalnih procesa u postkomunističkim zemljama. Pogotovo ne u Hrvatskoj u kojoj su u posljednjih desetak godina socijalni troškovi rasli i u kojoj (barem ne do početka 2000. godine) nije bilo zamjetnijih pokušaja smanjivanja troškova rada i privlačenja stranog kapitala. To je nesumnjivo rezultat neuspjeha u unutarnjoj demokratizaciji i vanjskoj integraciji, povezanih s razvojem klijentelističke socijalne politike, pa se može čak tvrditi da su hrvatski razvojni problemi više bili povezani sa zatvaranjem spram globalizacijskih utjecaja. Drugo, potrebno je odgovoriti na pitanje je li za opis hrvatske situacije primjerenija teza o značajnijem utjecaju političke (ideologijske) globalizacije, nego ekonomske globalizacije u postkomunističkim zemljama. Na tragu ove teze razvija se stav da je razvoj hrvatske socijalne politike bitno obilježen sukobom domaćih intervencionističkih težnji i globalnih pritisaka za smanjivanjem socijalnih troškova. Iz ovakvog sukoba rađa se paradoksalna situacija u kojoj je javnost potpuno i neproduktivno zaokupljena aktualnim smanjivanjem nekih socijalnih naknada, dok dalekosežnost potpune promjene naslijeđenoga mirovinskog sustava ostaje sasvim društveno netematiziranom. U kontekstu ovih pitanja analizirat će se struktura socijalnih troškova te aktualne promjene u obiteljskoj politici i mirovinskom sustavu.



Dr. Carl-Ulrik Schierup, Sveučilište u Linköpingu, Švedska
Kakva vjera u Europu? Migracije, društvena isključenost i državljanstvo u dvojnoj krizi socijalne države i nacije

U stalnoj borbi za učvršćenjem europskog ujedinjenja unutar Europske unije, službena retorika o državljanstvu i solidarnosti suočena je s višestrukim i sve jačim rasističkim procesima društvenog isključivanja kojih su vodeće političke elite vrlo svjesne. To predstavlja istinsku dilemu koja ne može biti jednostavno zaobiđena, već joj se treba posvetiti. Na jednoj strani, budućnost europskog projekta integracije potpuno ovisi o sposobnosti da se stvore nove inkluzivne vrste državljanstva i sveobuhvatni oblici društvene solidarnosti. Na drugoj strani, ozbiljan stav prema tim zadaćama će neizostavno dovesti u sukob jake političke i gospodarske interese. Ti interesi su dijelom strukturalnog značenja, odnosa moći i socijalnog i kulturnog svijeta života koji pripada onoj ''Velikoj promjeni'' novih vremena, koji već iz navike predstavljamo kroz višeznačnu začkoljicu 'globalizacija'. Sve značajniji za te globalne promjene suvremenog kapitalizma jesu sve manje kontrolirani migracijski tokovi i novi oblici rasističkog društvenog izopćenja ovisni o europskoj dvojnoj krizi nacije i socijalne države. U tom smislu, ovaj rad aludira na rad švedskog ekonomiste Gunnara Myrdala 'An American Dilemma', dok uspoređuje rastuću europsku dilemu s današnjom američkom dilemom koja se razvija oko imigracije i rasa; dileme koja danas nije ništa manje zabrinjavajuća nego u vrijeme kad je Myrdal proučavao američki 'problem crnčuga' 1940-ih godina.



Dr. Dimitrije Sergejev, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Procesi globalizacije i razvitak Hrvatske

Globalizacija je suvremena pojava i pojava koja se dešavala u prošlosti. Moramo ju shvatiti u cjelini. Nove stvari koje ulaze u naš život nisu na početku savršene, a ni naš odnos prema njima nije odmah adekvatan. I jedno i drugo se mijenja tokom vremena. Zato je proces globalizacije praćen stalnim samoispravljanjem. Samoispravljanje je sastavni dio i globalizacije i cijele ljudske historije.
Globalizacijom, svako društvo na svijetu, dobiva nova rješenja, nova otkrića, nove tehnologije. Svako društvo svijeta mora za uzvrat i nešto dati odnosno prodati na svjetskom tržištu. Ako to ne učini na pravi način doći će u zavisnost od drugih, past će u siromaštvo i njegovo će se stanovništvo u velikoj mjeri raspršiti svijetom.
Rješavajući ovaj problem treba izbjeći mišljenje kojem mnogi vjeruju, osobito u tranzicijskim zemljama, da tržišni mehanizam sam po sebi rješava probleme. Sve razvijene zemlje svijeta danas usmjeravaju i pomažu društveni i ekonomski razvoj i to na razne načine. U generalnom planu danas visokorazvijenog kapitalizma ne bi bilo da se ekonomisti i političari nisu naučili kako će nizom mjera savladati krize hiperprodukcije.
Neophodno je danas osmisliti program za koji će svi osjetiti da je pravi put, na kome će Hrvatska u budućnosti biti kao Švedska, Švicarska, Danska, Japan, tj. visokorazvijena zemlja u krugu takvih zemalja. Ovaj program je i najbolji način da svi ljudi u ovoj zemlji prionu na zajednički smireni rad. I pred sociolozima je zadatak da objasne smisao ovog programa i ljudske kočnice koje tome stoje na putu.



Dr. Nikola Skledar, Filozofski fakultet u Zadru
Globalizacija i hrvatski kulturni identitet

Globalizacija je civilizacijski fenomen i proces, u kojem se središta i akteri mijenjaju. U suvremenosti prevladavaju gospodarski, tehnologijski, informatički, komunikacijski, a manje autentični kulturni.
Kultura, naime, (umjetnost, religija, filozofija, znanost), uz svoje opće, univerzalne ljudske vidike, sadrži i autohtone, prostorno-vremenske i osobne stvaralačke vidike i izvore, fiksirane prije svega u jeziku i stvaralačkom rukopisu uopće, pohranjene i čuvane u kulturnoj tradiciji (ne tradicionalizmu!) i već oblikovanom kulturnom identitetu (pa tako i u hrvatskome) kao čvrstom temelju novih stvaralačkih dostignuća. (to je ono što se u kulturologiji naziva enkulturacijom). Ukratko, to je stvaralaštvo u svojoj biti i stvaralac kao proizvoditelj i proizvod određenoga sociokulturnoga kruga kao jamčevina povijesnoga kontinuiteta njihova identiteta.



Dr. Paul Stubbs, GASPP, Sveučilište u Sheffieldu, Stakes, Helsinki i Zagreb
'Amnezija International?': Transnacionalni režimi savjetovanja i problem memorije u post-jugoslavenskim zemljama

Ova rad će se osvrnuti na jedan od aspekata 'globalizacije': rastuću ulogu međunarodnih konzultanata kao 'savjetnika'. Koristeći refleksivni, etnografski pristup, ovaj rad je nastavak autorove ranije kritičke analize intervencije međunarodnih agencija u post-jugoslavenskim zemljama, s osvrtom na 'civilno društvo' i 'socijalnu politiku'. Postanak različitih vrsta fleksibilnih organizacija, privatizacija savjetovanja i rastuća snaga izvršitelja i posrednika bit će raspravljeni kao sociološki fenomeni, te u smislu sudjelovanja u upravljanju. Problem memorije bit će rasvijetljen kao ključni koncept za razumijavanje međuodnosa globalnog i lokalnog.



Dr. Anđelka Šajković, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Konstanca Korenčić Kampl, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Stavovi studentske populacije prema globalizaciji u Hrvatskoj

Globalizacija je aktualna tema postindustrijske epohe i u sociologiji se uvriježilo mišljenje da je globalizacija posljednji stadij u stalnom procesu društvene promjene. To je proces integriranja odvojenih nacionalnih ekonomija u integralnu svjetsku ekonomiju. U društvenoj sferi to je pojava društvenih odnosa na daljinu. U sferi javnosti to je gubitak moći i autoriteta država-nacija. Shvativši globalizaciju kao ''veliku temu'', odlučile smo provesti istraživanje o tom problemu među studentima Šumarskog fakulteta i Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Istraživanje je provedeno putem anketnog upitnika koji se sastoji od 40 ponuđenih tvrdnji grupiranih oko tri skupine tvrdnji. Prva skupina tvrdnji odnosi se na sam pojam globalizacije, odnosno tiču se pitanja koliko su studenti uopće upoznati s tim pojmom. Druga skupina tvrdnji tiče se mogućih posljedica globalizacije kao što su mogući sukob civilizacija, terorizam, multikulturno obrazovanje itd. Treća skupina tvrdnji usmjerena je na mogućnosti i posljedice globalizacije u Hrvatskoj. Tu su nas zanimali stavovi studenata spram mogućeg nestanka narodne kulture, stvaranje multikulturalnog društva, odlaska visokostručnih kadrova iz zemlje, imigracije radnika iz istočnih zemalja, dominacije čovjeka nad prirodom itd.
Osnovni cilj istraživanja je da se ustanovi koliko je studentska populacija kao mlada populacija i to ekološkog i biološkog profesionalnog usmjerenja svjesna jednog tako snažnog fenomena kao što je globalizacija u njenom političkom, gospodarstvenom i ekološkom kontekstu, odnosno da li su svjesni da je to epohalna mijena, te koliko smatraju da ona utječe na sudbinu Hrvatske.



Dražen Šimleša, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", Zagreb
Hrvatska između identiteta krvi i globalizacije odozgo

Tek nakon demonstracija protiv sastanka WTO-a u Seattleu pred kraj 1999. godine, kao proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja koje nadmašuje granice nacionalnih država, globalizacija postaje u Hrvatskoj predmet javnih (intelektualnih) rasprava, medijske pozornosti i aktivizma civilnog sektora. Do tada je cijeli proces uglavnom zaobilažen kao nešto daleko i njime se zaokupljao tek mali broj pripadnika i pripadnica gore spomenutih i drugih društvenih skupina. Nakon ulaska Hrvatske u WTO gotovo da nema novina koje, premda površno i uz brojna pojednostavljivanja, svaki dan ne koriste pojmove kao što su (anti)globalizacija, (anti)globalizam, (anti)globalno. Od ulaska Hrvatske u WTO postaju vidljivi i promotori i protivnici globalizacije u hrvatskoj kulturi, politici i ekonomiji te drugim društvenim područjima.
Nakon početnog uvoda i kratkog objašnjenja značenja procesa globalizacije i posljedica koje proizvodi i ostavlja iza sebe, u radu će se posvetiti pozornost zastupnicima i protivnicima globalizacije u Hrvatskoj s detaljnom analizom njihovih manifestnih i latentnih oblika izražavanja stavova prema tom procesu. Kroz uvriježene političke podjele na lijevo, desno i centar predstavit će se stavovi o globalizaciji iz pozicija različitih političkih aktera, korporacija, civilnog društva i šire javnosti u Hrvatskoj. Za taj ključni dio rada, koristit će se teza koju je iznio Benjamin R. Barber u svojoj knjizi Jihad vs. McWorld prema kojoj se ta dva naoko suprotstavljenja svijeta prema pravu na izbor i vrijednostima civilnog društva podjednako odnose - negiraju ih. Tko se može u Hrvatskoj prepoznati kako traži identitet u krvi, a tko kako traži identitet u odanosti cijelog globalnog konzumerističkog plemena. Za kraj će se pokušati odgovoriti nudi li civilno društvo u Hrvatskoj alternativu, u što B. R. Barber vjeruje na općem nivou.



Dr. Aleksandar Štulhofer, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Globalizacija seksualnosti: organizirana seksualna trgovina u Hrvatskoj

Trgovanje ljudima (trafficking) danas je prepoznato kao ozbiljan međunarodni problem. Njezin načešći oblik jest tzv. seksualno trgovanje ili organizirana preprodaja žena i djece u svrhu seksualne eksploatacije. U posljednjih desetak godina, raspadom socijalističko-kolektivističkih režima u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi, seksualno se trgovanje alarmantno intenziviralo.
Donedavno nismo imali sustavnih uvida u dinamiku i seksualnog trgovanja (ST) u RH. Prema službenom stavu, Hrvatska je tranzitna, a ne odredišna zemlja, te je stoga pošteđena problema vezanih uz ST. No, takav se zaključak temelji na fragmentarnim i nepouzdanim statistikama. U izlaganju, koje se temelji na rezultatima prve sustavne empirijske studije o ST u Hrvatskoj, nastojat ću ukazati na njegovu neodrživost. Ciljevi studije, čiji dizajn uključuje analizu sadržaja, ispitivanje javnog mnijenja i strukturirane intervjue sa sudionicima, bili su pribaviti podatke o veličini problema, detaljima vezanim uz kriminalnu aktivnost trgovanja, životnim i radnim uvjetima žena uključenih/uvučenih u ST, djelovanju policije, ali i javnom prepoznavanju problema.



Dr. Antun Šundalić, Ekonomski fakultet, Osijek
Globalizacijsko brisanje - za ili protiv?

Globalizacijski fenomen ima svoju dugu prošlost, a u posljednja dva stoljeća možemo govoriti o najmanje dva shvaćanja globalizacije. Dok je, na primjer, devetnaesto stoljeće globalizaciju živjelo kao sociokulturni fenomen u kojem središnje mjesto ima čovjek kao radna snaga, migracije potaknute industrijalizacijom te materijalni resursi, krajem dvadesetog stoljeća globalizacija je tehničko-tehnološki fenomen koji je određen tehnološkim mogućnostima i njima proizvedenim potrebama umrežavanja svijeta politički, gospodarski, vojno i kulturno.
U ovom drugom značenju živi današnji svijet. Internacionalizirana politika, korporacijski management, mekdonaldizirana kultura - ključna su obilježja suvremenog kapitalizma koja se podvode pod globalizacijske procese izgradnje novog svijeta. U njemu, pak, postoje "graditelji" i "ugrađeni". Kod ovih drugih stvoren je strah od nestajanja, brisanja - posebice nacionalnog i kulturnog.
Hrvatskom društvu nije nepoznata ova tema straha za nacionalno pred globalizacijom. Kod jednih se ona manifestira kao zabrinutost zbog sporog ulaženja u europske i svjetske integracije, kod drugih kao briga za očuvanje nacionalnog i lokalnog (kulture i tradicije, ali i političkih ingerencija). Mogu li diskusije hrvatskih "globalista" i "skeptika" pomoći iznalaženju funkcionalnih ekvivalenata zaštite nacionalno-kulturne razine, ili one nužno završavaju u politikantskom etiketiranju europejaca i tribalista? Ovim se člankom autor želi priključiti traženju odgovora, ali ne s namjerom opredjeljivanja za jednu od strana, već s namjerom opravdavanja postojanja ovog razilaženja.



Mr. Marcus Leaning, Sveučilište u Lutonu, Velika Britanija
Dr. Inga Tomić-Koludrović, Filozofski fakultet, Zadar
Mr. Mirko Petrić, Umjetnička akademija, Split
Novi mediji i novi politički prostor u Hrvatskoj

Većina suvremenih prikaza novih medija podrazumijeva mogućnost da njihovi korisnici i korisnice sudjeluju u demokratskoj aktivnosti. Novi se mediji vide kao demokratski forum koji nudi nove oblike i mogućnosti političke komunikacije. Svrha ovog referata je provjeriti validnost takvih koncepata na primjeru tranzicijskog hrvatskog društva. U njemu se najprije definira i kritički razmatra zamisao o novom političkom prostoru, a zatim se na specifičnom primjeru post-socijalističkog društva s rudimentarnim oblicima civilnosti raspravlja o potencijalu novih medija da takav prostor omoguće. Zaključak je da su u analiziranoj situaciji stari mediji bili znatno efektivniji kanal anti-sistemskog djelovanja. Takvi nalazi suprotni su prevladavajućoj naraciji u medijskoj teoriji koja tvrdi da tehnologija omogućuje civilno društvo. Umjesto toga, u referatu se tvrdi da potencijal novih medija za razvoj novog političkog prostora valja razmatrati u kontekstu lokalnih političkih, društvenih i ekonomskih okolnosti.



Mr. Mirko Petrić, Umjetnička akademija, Split
Dr. Inga Tomić-Koludrović, Filozofski fakultet, Zadar
Ivica Mitrović, Umjetnička akademija, Split
Identiteti na net-u: rodni i nacionalni stereotipi na glavnim komercijalnim hrvatskim web-sajtovima

Ovaj članak kombinacijom sociološke i semiotičke analize razmatra moduse kreiranja identiteta u novim medijima u Hrvatskoj i način na koji oni reproduciraju i stvaraju odnose moći u hrvatskom društvu. Nalazi nastali analizom konkretnog predloška (web sajtova glavnih hrvatskih Internet service providera i drugih odabranih portala) potom se stavljaju u kontekst šire rasprave o utjecaju novih tehnologija na strukturiranje političkog diskursa. Rad je ujedno i doprinos istraživanju medijskih prezentacija rodnih i nacionalnih stereotipa u Hrvatskoj kojih je dosad - usprkos obilju zahvalnih predložaka - bilo razmjerno malo.



Mr. Mirko Petrić, Umjetnička akademija, Split
Mr. Marcus Leaning, Sveučilište u Lutonnu, Velika Britanija
Ivica Mitrović, Umjetnička akademija, Split
Od javne sfere do stranog monopola: Internet u Hrvatskoj u devedesetima

Razvoj Interneta u Hrvatskoj razlikuje se od razvoja pružanja internetskih usluga u bilo kojoj drugoj zemlji u Europi. Hrvatska se spojila na mrežu već 1991. godine i bila je prva zemlja u kojoj je internetska tehnologija bila dostupna ratnim sukobima izravno ugroženom stanovništvu. Ovaj referat sažeto prezentira kronologiju razvoja internetskih usluga u Hrvatskoj i njegovu specifičnost razmatra s motrišta različitih socioloških, politoloških i medijskih teorija. Poseban naglasak stavlja se na analizu - iz socijalizma naslijeđenog - etosa društvenog vlasništva nad telekomunikacijskom infrastrukturom, kao i na ulogu države u razvoju internetske usluge, te u kasnijoj komercijalizaciji usluga, gdje je nevoljkost da se tržište deregulira dovela do monopola stranog investitora. Dio referata posvećen je i kontekstualizaciji alternativnog providera (zamir.net), odnosno usporedbi retorike i programskih ciljeva te inicijative s retorikom javne sfere asociranom uz hrvatsku akademsku mrežu Carnet.



Dr. Toshiya Ueno, Sveučilište Wako, Tokyo
Globalizacija: 'Carstvo' ili translokalne politike?

Namjera referata je (1) skicirati glavne teze o globalizaciji u sociologiji i drugim disciplinama, (2) uvesti Negri-Heartov koncept "carstva" te pojasniti njegov značaj u trenutnoj svjetskoj situaciji, (3) razjasniti paradoks između globalizacije i nacionalizma (ili regionalizma) pod uvjetima planetarno rasprostranjenog neoliberalizma, (4) postavljanje preliminarnih teza o translokalnom u političkim i kulturnim scenama.



Dr. Božo Žepić, Sveučilište u Mostaru, BiH
Refleksije procesa globalizacije na nepovoljan položaj i neizvjesnu perspektivu Hrvata u Bosni i Hercegovini

Sociološki pojmovi "globalno društvo" i "globalizacija" relativno su novi i karakteristični za suvremenu sociologiju. Među sociolozima nema konsenzusa oko njihovoga sadržaja. S obzirom na njihovo sve veće značenje i sve češću uporabu dobro bi bilo ove pojmove što preciznije teorijski precizirati i operacionalizirati. To neće biti lako, ali nije nemoguće.
Znatno teže će biti vrijednosno se odrediti prema globalizaciji, u smislu štete ili koristi koju ona sa sobom donosi posebnim društvima i društvenim skupinama, kao što su narodi i nacije. Ono što je danas izvjesno je činjenica da proces globalizacije uglavnom potenciraju i provode velike zemlje i narodi, dakako, držeći da je to za njih korisno (iako smo svjedocima aktivnog otpora određenih skupina i u tim društvima prema globalizaciji i njezinim posljedicama). Ta velika društva javljaju se subjektima, dok su male države i narodi u pravilu objekti globalizacije. Zato prvi, u pravilu, imaju pozitivno određenje, dok među potonjim prevlađuje negativan stav prema globalizaciji. To ipak ne znači da i u malim društvima nema pristalica i gorljivih zagovornika globalizacije. Tako je i u hrvatskom društvu.
Globalizacija kao proces u pravilu se ispoljava "u isticanju primata globalnog u odnosu na parcijalno". Kao takva ona podrazumijeva izgrađivanje novog sustava vrijednosti koji nužno podrazumijeva i odricanje od uskih, osobito nacionalnih, vrednota i obilježja. Kao krajnju posljedicu to može imati izbljeđivanje ili čak gubljenje vlastitog identiteta. Proces globalizacije popraćen je forsiranjem novih i, često nejasnih, potprocesa i njihovih vrijednosti, kao što su "otvoreno društvo", "civilno društvo", "multietničko društvo" i sl.
Katastrofalne posljedice minuloga rata i uvođenje svojevrsnog protektorata međunarodne zajednice nad BiH, dovele su Hrvate BiH u izuzetno težak položaj, koji je jedan od najtežih u njihovoj povijesti. Zbog toga mnogi znanstvenici ukazuju na postupno nestajanje ovoga naroda. Sve ukazuje da proces globalizacije i njegovi prateći procesi, dalje doprinose postupnom demografskom slabljenju i političkom dekonstituiranju Hrvata u BiH.



Dr. Dušan Žubrinić, Sveučilište u Zagrebu
Globalizacija i Hrvatska

U izlaganju se obrađuju sljedeće teme:
Nadmoć neoliberalne paradigme i dominacija SAD. Kriminalizacija transnacionalnog financijskog sustava i stvaranje narko država.
Razaranje prirode, ekološki pokreti, biotehnika, održivi društveni razvoj, kultura kao jednina i množina. Etnocentrizam i kultura.
Europska Unija i tranzicijski procesi. Samostalna Hrvatska, društveni kaos i paradržava, civilno društvo. Politizacija nacije i religije. Nacionalna kultura s religijom kao duhovnim središtem u javnom prostoru.
Kultura i priroda - jučer, danas, sutra.