27. travnja 2001. godine u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog sociološkog društva održan je okrugli stol "Uloga istraživanja javnog mnijenja u predizbornim kampanjama". U radu okruglog stola sudjelovali su sociolozi, politolozi, istraživači javnog mnijenja, novinari, te predstavnici političkih stranaka.

- izvještaj - audio zapis -

Prijedlog tema za raspravu

Od vremena prvih demokratskih i višestranačkih izbora porastao je interes medija, političkih stranaka i javnosti za predviđanje ishoda izbora. Instituti društvenih znanosti, domaće i strane privatne tvrtke za istraživanja javnog mnijenja kao i neke političke stranke provode pred izbore brojna anketna istraživanja o raspoloženju javnosti i političkim preferencijama glasačkog tijela. Premda je ovakav način sondiranja u svijetu uobičajen, u Hrvatskoj istraživanja javnog mnijenja i interpretacija njihovih rezultata nerijetko izazivaju burne rasprave koje dovode u pitanje metodologiju, svrhe, smisao i vrijednost ovih istraživanja.

Nakana je organizatora okrugloga stola da u otvorenoj raspravi razmotri neka od najvažnijih pitanja vezanih uz ovaj tip istraživanja. Prijedlog tema za raspravu uključuje, ali se ne ograničava na, sljedeća pitanja:

• Što anketna istraživanja javnog mnijenja doista mjere? Mogu li ona objektivno mjeriti raspoloženje javnosti? Da li objavljivanje i intepretacija rezultata oblikuju javno mnijenje, primjerice preko usporedbe s rezultatima prethodnih istraživanja? Koliki je njihov utjecaj na oblikovanje i promjenu političkog stava javnosti?
  
  
• Koje su funkcije istraživanja javnog mnijenja? Mogu li ona, pod pretpostavkom metodologijske valjanosti, dati doprinos kristaliziranju javnog mnijenja? U kojoj mjeri njihovi rezultati mogu poslužiti političkim strankama u njihovom djelovanju, uključujući ali i ne svodeći se na djelovanje u političkim kampanjama?
  
  
• Kako političke stranke poimaju, prihvaćaju i koriste istraživanja javnog mnijenja? Smatraju li one da ta istraživanja prikazuju svojevrsni puls javnosti i odražavaju volju naroda koja ih obvezuje i usmjerava njihove djelatnosti, ili pak smatraju da javnost nakon izbora više ne bi trebala imati izravnijeg utjecaja na profiliranje političkog djelovanja? Oslanjaju li se političke stranke samo na istraživanja koja provode mediji ili se, prvenstveno za interne potrebe, koriste i vlastitim istraživanjima?
  
  
• Zašto se u Hrvatskoj istraživanja javnog mnijenja u predizbornom vremenu uglavnom svode na ispitivanje ispitanika o tome za koju će stranku glasati ili na pitanja o popularnosti pojedinih političara, dočim se drugi sadržaji javnog mnijenja, primjerice stavovi javnosti prema važnim društvenim problemima, puno rjeđe ispituju? Nije li već u ovakvom postavljanju istraživanja, kada se pita samo za rating stranaka i političara a ne i o političkim/društvenim problemima i modusima njihova rješavanja, javnost osuđena na ulogu glasačkog stroja? Ne podupiru li tako koncipirana istraživanja upravo takvu ulogu javnosti?
  
  
• Primjenjuju li se u Hrvatskoj metodologijski standardi istraživanja javnog mnijenja? Je li uzorak uvijek tako odabran da omogućava zaključivanje o populaciji? Zašto se uz rezultate istraživanja nikad ne objavljuju ključni podaci o prediktabilnosti istraživanja (margina pogreške) i druga metodologijska objašnjenja koja bi dala pravu sliku o vrijednosti rezultata? Treba li pokrenuti raspravu o utvrđivanju metodologijskih standarda u istraživanjima i tko bi ih mogao donijeti? Primjenjuju li se, odnosno, koji su etički standardi koje ova istraživanja moraju poštovati i tko ih je donio?
  
  
• Kakva je uobičajena medijska uporaba rezultata istraživanja? Jesu li prezentacije i interpretacije valjane, jesu li mediji pristrani i manipulativni u naručivanju, objavljivanju i tumačenju rezultata?