Istraživanje biračkog ponašanja: teorija i empirija
(prijedlog tema za raspravu)

Interes za predviđanjem izbornih rezultata, osobito u javnim medijima i među samim izbornim takmacima, doveo je do osnivanja niza komercijalnih agencija/ustanova za ispitivanje javnog mnijenja. Zahvaljujući tome, prije svakih izbora raspolažemo velikim brojem anketnih istraživanja koja predviđaju ishod izbora. Stvari na žalost drukčije stoje kad je riječ o empirijskim znanstvenim istraživanjima biračkog tijela, koja bi ponudila uvid u strukturu birača pojedinih stranaka te objasnila razloge njihovih izbornih preferencija.

Hrvatsko je biračko tijelo, dakle, još uvijek relativna nepoznanica znanstvenim istraživačima izbora. U zemljama s dugotrajnom demokratskom tradicijom, a nadasve u SAD-u, postoje mnogo dublji uvidi u strukturu biračkog tijela, budući da je istraživanje biračkog ponašanja jedno od najrazvijenijih područja empirijskih društvenih znanosti. S obzirom na relativnu nerazvijenost tog područja znanstvenog istražianja u Hrvatskoj, nedvojbeno postoji potreba za usporedbom istraživačkih iskustava i rasprau o njima u svjetlu postojećih teorijskih modela.

Primarni se zadatak znanstvenog istraživanja biračkog ponašanja može izraziti jednostavnom krilaticom: cilj je utvrditi "Who votes for whom and why", kako su to davno formulirali pioniri američkog istraživanja izbora. Prvi i jednostavniji dio zadatka - pronaći "who votes for whom" - odnosi se na istraživanje demografske, socioekonomske i sociokulturne strukture biračkog tijela, utvrđivanje specifičnih obilježja birača pojedinih stranaka. Drugi dio zadatka je složeniji: objasniti zašto se birači opredjeljuju za pojedine stranke, utvrditi koliko su stabilne njihove stranačke preferencije i kako se mijenjaju

Istraživači se u tom naporu susreću s temeljnim pitanjima društvenih znanosti: kako nastaju vrijednosne i ideološko-političke orijentacije pojedinaca, kako su one povezane sa širokim spektrom stavova prema aktualnim političkim pitanjima što ih pojedinac zastupa u svakidašnjem političkom diskursu, te kako se načelne orijentacije i stavovi transformiraju u specifično političko ponašanje, (ne)odabir određene stranke na izborima?

U tom bi kontekstu osobito valjalo razmotriti sljedeća pitanja:

• Koji modeli biračkog ponašanja postoje, kako su korišteni u dosadašnjim empirijskim istraživanjima izbora i biračkog ponašanja u Hrvatskoj? Koliko su upotrebljivi tradicionalni zapadni (američki) modeli biračkog ponašanja, koji polaze od njegove tri temeljne dimenzije: identifikacije sa strankom, orijentacije prema osobama (kandidatima, političkim vođama) i orijentacije prema političkim temama.
• U kojoj je mjeri stranački sustav što se devedesetih uspostavio u Hrvatskoj ukorijenjen u dubljim vrijednosnim, ideološkim i socioekonomskim podjelama biračkog tijela? U kojoj su ezi te različite dimenzije? Kako konceptualizirati vrijednosne i ideološke podjele u hrvatskom društvu? Korespondiraju li te podjele među biračima s temeljnim podjelama među stranačkim političkim elitama.
• Kako stranke utječu na strukturu biračkog tijela: pojačava li njihova politička mobilizacija postojeće podjele ili ih premošćuje? Koliko su stabilne stranačke preferencije hrvatskih birača, zašto i kako dolai do promjena?
• Kakvu političku kulturu ima Hrvatska? Koliko ona pridonosi stabilizaciji liberalne demokracije u nas?
• Kako empirijski istraživati političko ponašanje birača? Koje stavove i na koji način treba mjeriti anketnim istraživanima? Kako interpretirati anketno prikupljene podatke?